Krajem rujna 2017.godine okupili smo se u nešto manjem broju ali s jednakim entuzijazmom. Nakon što smo dočekali sve članove naše male art-povorke u Komiži, uživajući u ranojesenskom miru a kasnoljetnom kupanju, uputili smo se na Biševo. Ovaj put je bilo petero umjetnika: Agata Lučić i Sara Grubić koje su dolazile po drugi put na koloniju, Apolonija Lučić, Tara Beata Racz (djevojke s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu) & Dorotea Kutleša (diplomirana dizajnerica i sportski entuzijast).

Kako je vrijeme u ovo doba godine puno mirnije i zagasitijih boja, oblaka i zalazaka, takva su nam bila i raspoloženja. Kupali smo se - da, naravno - smijali se i šetali, ali smo i puno više vremena provodili u meditaciji, miru, tišini, uranjanju u sebe i prirodu koja nas okružuje.

Svakodnevni ritam koji nalaže kretanje sunca na Biševu je alfa i omega cijelog dana, tako da su rano buđenje i rani odlazak na spavanje postavili i raspored cijelog dana. Duge ljetne noći zamijenili su kratke jesenske večeri u kojima bi se stvaralo do zadnje zrake dnevnog svijetla a potom bi najhrabriji još prije spavanja odgledali film na već tradicionalnoj manifestaciji Kino Biševo (ovaj put autumn edition - u konobi, filmovi projicirani na plahti). Isplatilo bi se doći na Biševo samo gledati filmove u konobi, moje je skromno mišljenje. Sve u svemu, kad uspoređujem prvu i drugu koloniju, čini mi se da su obje bile potpuno usklađene s prirodnim energijama u okolini. Što je i logično, pošto si na Biševu potpuno uronjen u prirodu i nemaš izbora nego se podati njenom utjecaju. Kako je to kad se potpuno prepustimo i otpustimo sve brige, obaveze, civilizacijske prohtjeve i kriterije, i budemo samo sa sobom i kreacijom? Predivno. Nadalje, mislim da su samo 2 novine koje smo unijeli jako poboljšalje kvalitetu života u našoj kući, riječ je o pekaču za kruh i blenderu.

Mislim da će sa svakom kolonijom boravak u kući biti sve ugodniji, jer malo po malo donosimo i uređujemo stvari. Puno je inspiracije i puno želja, zahvalni smo na svemu stvorenome i podijeljenome, a u planu je i izložba kako bi podijelili sa svijetom našu malu lijepu oazu slobode na Biševu.

Sara usvaja macu!

Divlje gladne mace nisu rijetkost na Bisevu - stanovnika je malo, a mačaka puno više nego njih... Zimi kad dođe vlaga i hladnije vrijeme gladne mace se suočavaju sa jos većim preprekama. Iako sam na drugoj Biševskoj koloniji nažalost bila bolesna i s temperaturom - ne možeš otići tužan s Biševa, tako da se zadnji dan malo prije odlaska na prugu dogodilo malo čudo. Htjela sam macu i Biševo mi ju je podarilo netom prije polaska tako da mala slatkica sada živi samnom u Zagrebu. Dado mi je rekao da ju nazovem Srećka - zato sto sam ja njoj donjela srecu, a bome i ona meni Preslatka je, dobra i zaigrana i guguće dok prede. Trenutno jede kao blesava i dobiva pikice od veterinara jer je navukla upalu pluća. Svi su ju doma zavoljeli, čeka ju puno toplih dana i ispunjen zivot.

Sara Grubić