Za vrijeme trajanja rezidencije Split Nomadi će samostalno i/ili skupno producirati umjetničke radove i intervencije u prostoru. Split Nomad Gallery kao prva pop-up umjetnička galerija u Hrvatskoj ovim putem nastavlja s tradicijom nomadskog djelovanja na alternativnim lokacijama. Umjesto same izložbe, ovaj put umjetnici preuzimaju ulogu putnika te dolaskom na otok, lišeni svih društvenih i osobnih slojeva stvaraju na licu mjesta izražavajući se kroz ilustracije, strip, street art, murale i sl. Nakon završetka rezidencija SNG će organizirati multimedijalne evente i izložbe na više lokacija u Hrvatskoj u svrhu promocije ovogodišnjeg BILjET-a.

Kao jednu od intervencija Split Nomad Gallery je postavila malu pop-up galeriju majica i torbi. Ako ste u prolazu, svratite na čašu domaće rogačice i razgovora, i naravno odaberite nešto za sebe i time podržite naš rad :)

Karla Čurčinski rođena je 1993. godine u Zagrebu. Diplomirala je grafiku 2017 godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Svjetlana Junakovića. Zimski semestar 2015./ 2016. je provela u inozemstvu, Belfastu, Sjevernoj lrskoj u sklopu Erasmus+ programa. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te je dobitnica dviju Rektorovih nagrada: Rektorova nagrada za akademsku godinu 2014./2015. za operu “Madamme Buffault” Borisa Papandopula i Rektorove nagrade za akademsku godinu 2015./2016. za operu “Agrippina” G.F. Handela. Članica je HDLU-a i HULU-a. Živi i radi u Zagrebu kao ilustratorica i grafička dizajnerica.

Koliko jednostavan život može biti to najbolje pokazuje ovaj mali otok. Iako ogranicčn nekim suvremenim kvalifikacijama, izrazavajući jak temperament, vlastitu mikroklimu i grubo tlo otok nosi ono sto čovjek svakodnevno zanemaruje i gleda kao prepreku. Predajući se otoku on zauzvrat pokazuje sve svoje ljepote koje nije moguće doživit preko malih ekrana. "Za odmorit duh i tijelo" kako kažu ali ovdje se čini kao da se preporodiš i zeliš zadržati novostečene male navike koje bi nastavio i kada ga napustiš jer napokon vidiš što je dovoljno a to je tako malo.
U radovima sam pokušala prikazati te naše male rutine, uzdahe kad je pogled bio prelijep za izustiti rijec, (ne)zgode bez vode jer je gotovo nikad nismo nosili na plažu i izlete, druženja, dobre spize, slučajni novi kućni ljubimci, složnost i, naravno, uvijek prisutno sunce.

Vrijeme i memorija su dva korespondirajuća faktora kojima se bavim. Vrijeme mi predstavlja prepreku i konstantno ga pokušavam uhvatiti, prikazati određeni trenutak, njegov osjećaj, atmosferu i izgled. U isti kalup spada i fenomen čekanja. On bi bio poput neke podvrste vremena. Neizbježan, potreban i repetitivan. Svijet čekanja je bitno osjetan iako on nije toliko vizualan. Svijet čekanja ujedno svijet događanja. Oni su u međusobnoj korelaciji. Dok čekamo stvari se događaju pred nama a mi ih gledamo transparentnim velom. Rijetko tko stoji na mjestu i čeka. Na trenutke se c:ini daje svijet preubrzan da bismo samo stajali i čekali a opet prespor za ono sto najviše priželjkujemo. U nekim od svojih radova naglašavam protok vremena i objašnjavam ih kao nevidljiva vrata kroz koja kada provirim, osjetim propuh prošlosti. Poneki radovi sadržavaju objekte koje tumače taj prolaz u koji uskačem i ,,ponovo doživljavam” prisjećajući se onih bitnih fragmenata u toj memoriji. I dok je fenomen ubrzanog prolaska vremena čest i zbunjujuć, on je nas suputnik svakodnevan, neugodan i nepouzdan. Zbog toga što je beskonačan on često usađuje strah iz razloga upravo suprotnih i neprirodnim nama samima te paralizira svojim nedostatkom. Ono nas zbog svoje brzopletosti fascinira, uljepšava do trenutka kada shvatimo da egzistira i potom nestaje.

Ivan Svaguša Svaig: Rođen ko i svi rođeni. U Splitu 1982. godine. Škola, akademija, ovo, ono…Slikarstvo, strip, graffiti, ilustracije itd…Uči druge. Uči od drugih, nekad i od sebe. Predaje te vodi razne vrste likovnih radionica/škola. Suradnji i previše. Muzika? Da. Bicikl? Da. More? Definitivno. Par pravih ljudi? Da. Ostalo je ionako fejk. Šta i di sutra? Ko zna. Živ je. Ludnica teška.

Došao sam na ostrvo Bišovo s namjerom da ga istražim koliko mi to bude vrijeme dopustilo. Prethodno sam nešto čitao o njegovoj sadašnjosti i o njegovoj povijesti. Namjera je bila napraviti svojevrsni poetsko/slikovni mini-putopis. Na kraju je to ispao jezik stripa. Bilježio sam i dokumentirao svoje kretanje pa Bišovu, fotografijama, crtežima i na kraju akvarelima. Usporedno sam smišljao priču. Priča je kombinacija Bišovske povijesti, fantazije te mojih osobnih misli i stanja. Kao u stripu, tako i u poeziji, ono što je neispričano je jednako bitno kao i ono ispričano/prikazano. Ostale su 24 akvarela postavljena u sekvence i strip linearnost s tekstom.

Graffit na starom i uspavanom jeep-u u šumarku, sam naslikao spontano. Kad sam ga vidio, stražnji prozor mi se učinio dobar za interakciju sa slučajnim ili namjernim prolaznikom na tom vrhu ostrva. Lik i tekst su također odraz mene, a opet, graffit je slobodan za identificiranje i interpretacije. U jednom dijelu, tekst u strip akvarelima se referira na sam graffit.

Luka Duplančić, grafički dizajner, ilustrator, samostalni umjetnik Smjer grafičkog dizajna završava 1994. na splitskoj Školi likovnih umjetnosti, a daljnje vizualno obrazovanje nastavlja u Zagrebu, na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je diplomirao kao slikar-grafičar 2000. godine. Iza njega je niz autorskih, projektnih i izložbenih suradnji na razmeđu vizualnih umjetnosti i dizajna vizualnih komunikacija: scenografije, izrade lutaka, ilustracija, likovnih oblikovanja izložbi, organiziranja umjetničkih radionica, kreiranja galerijskog izložbenog programa. Aktivan je član je nekoliko kulturno-umjetničkih udruga te dobitnik značajnih nagrada i javnih priznanja.

Biševski zen vrt surogat i Phatos (Patos)

Inspiriran jadranskim trajektima i putem na Biševo napravio sam igračku/skulpturu koju sam postavio u siromašni zen vrt (pijesak i prašinu) – m/t Phatos. Osim trajekta i brodova za prijevoz putnika poticaj za izradu su bili i ostaci brodova-igračaka koje je Stjepan radio dok je boravio na Biševu kao dječak. Male olupine/igračke se nalaze raštrkane oko prostora kuće. Teško ih je primijetiti jer se danas skoro ne razlikuju od nekakvih ostataka drvene građe metaforičnog izgleda. Flota je napokon obnovljena, brža u čekanju nego ikada prije.

Za kraj, zajedno su izveli prostornu intervenciju Voda, na poznatoj biševskoj plaži u uvali Porat, povezujući problematiku vode na otoku i nedostatak infrastrukture usljed masovnih turističkih posjeta.