Dobrodošli na Biševo!

Vodič po otoku Biševu → Stara biševska osnovna škola

27.04.2021.

Kad je, dakle, riječ o staroj biševskoj školi, ista sadrži ambijentalni i vremenski značaj u razvoju otoka Biševa. On je u uskoj vezi s događajima i istaknutim ličnostima društvenog, gospodarskog ili kulturnog razvoja i predstavlja veoma značajna svjedočanstva za proučavanje otočnih društvenih pojava.

Prema poznatim povijesnim izvorima, na zajedničkom zboru otočana dogovoreno je da stanovnici Biševa dobrovoljnim radom sudjeluju u izgradnji školske zgrade. Obvezali su se da obave sve manualne radove i pripreme građevinski materijal za unutrašnjost zgrade, kao i teren. Također je dogovoreno da se škola sagradi na središnjem dijelu otoka, jer je to bilo najprikladnije za sva sela na otoku Biševu. Načelstvo kotarske oblasti u Hvaru prihvatilo je snositi troškove za građevni materijal vanjske fasade, cementa i kreča, te plaćanje stručne radne snage. Pošto je zgrada trebala da se gradi u kamenu, načelstvo kotarske oblasti u Hvaru obvezalo se nabaviti vanjsku kamenu fasadu i nabavu ostalog građevnog materijala, te taj materijal dopremiti na Biševo, u uvalu Mezoporat. Od rive u Mezoportu do mjesta gradnje (Napoje) sav materijal prebacili su sami stanovnici otoka.

U izgradnji školske zgrade mnoge otočke obitelji dobrovoljno su radile četrdeset radnih dana. Priprema i branje građevnog materijala za izgradnju školske zgrade započeta je u jesen 1935.g, a gradnja je dovršena u ljeto 1937.g. Sav građevinski materijal iz uvale Mezoporat prenesen je na gradilište dobrovoljnim radom stanovnika Biševa.

Zgrada je jednokatnica. U prizemlju je bila učionica, na katu trosobni stan za učitelja. Uz školsku zgradu nalazila se i posebna zgrada za praonicu i higijenski čvor za djecu. Zgrada je bila od lijepog kamena, a gradili su je braća Borčić pokojnog Tome, građevinari iz Komiže. 

Školske godine 1932./1933. školu je pohađao najveći zabilježeni broj učenika od osnutka škole. Te je godine školu pohađao 41 učenik: 26 dječaka i 15 djevojčica. U novoj zgradi nastava je počela školske godine 1937./1938, dok je 1967. posljednja godina djelovanja biševske škole.

Sav društveni život na Biševu odvijao se u prostorijama “Društvene čitaonice” (osnovane 1932. godine). Kroz čitaonicu bi se također okupljala omladina i organizirao društveno-zabavni život. Otvaranjem društvenih prostorija uvjeti rada znatno su se poboljšali, u smislu društveno-zabavnog života otočana kao i društveno-političkog djelovanja. Odmah nakon otvaranja društvenih prostorija, čitaonica je bila pretplaćena na dnevni list “Novo Doba” koji je izlazio u Splitu te “Gospodarski List” koji je izlazio periodično. Bez obzira na političko opredjeljenje, gotovo svi stanovnici otoka stariji od 21 godine bili su članovi društva. 

Krajem 1940 g. dobrovoljnim doprinosom prikupljena su financijska sredstva za kupnju jednog radio aparata. Nabavkom radio aparata, stanovnici otoka mogli su svakodnevno putem radija pratiti događaje u zemlji i u svijetu. U čitaonici je 1936. donesen i zaključak o potrebi osnivanja Poljoprivredno-vinarske zadruge. Društvo 1935. godine pokreće inicijativu za uvođenje redovne svakodnevne brodske linije Biševo – Komiža koja je aktualna i danas. Zadruga 1938. godine preuzima na sebe brigu oko redovnog funkcioniranja brodske linije Biševo-Komiža. Čitaonica kao društvo prestaje funkcionirati 1941. nakon dolaska talijanske okupacijske vojske. O kulturno – povijesnom značaju biševske škole mogu se, vjerujemo, iznaći još mnogi pisani tragovi i svjedočenja, osim ovih koje ovdje navodimo. 

Izvor: Ante Jončić Škoboj: „Biševo, imaš li još ikog?“; mons. Andrija Vojko Mardešić. 

Nažalost, u Državnom arhivu u Splitu ne postoji zapisa o gradnji škole.