Povodom 70-te obljetnice HPD Željezničar, a u nemogućnosti odlaska na Himalaysku ekspediciju, grupica alpinista (članova AO Željezničar) se odlučila potražiti avanturu u vlastitoj domovini. Od kopna najudaljeniji naseljeni hrvatski otok, Biševo, ambijentalno je vrlo atraktivan i penjački potpuno neistražen.

Na otoku nas ugošćuje lokalna inicijativa “Spasimo Biševo” i njezin inicijator Stjepan Tafra, borac za očuvanje prirodnih i posebno društvenih vrijednosti otoka - zajednice. U altruističkom duhu već godinama održava tematske rezidencije koje stvaraju sasvim drugačiju priču boravka i života na otoku koji doprinosi očuvanju i unapređenju okoliša i zajednice.

Unutar 10-etodnevnog boravka ovih dana nastojimo iz penjačke perspektive istražiti stijene otoka i time započeti proces stvaranja malog penjačkog vodiča za taj šarmantni i izolirani jadranski otok.

Često na ekspedicijama stvari ne idu kako bismo očekivali, i ova mala ekspedicija nije bila iznimka. Iako su nas interneti i direktni kontakti uvjerili da nema prepreka za planirane aktivnosti, u zadnji trenutak smo dobili informaciju da se na južnim klifovima gnjezde zaštićene vrste ptica, a i da bi za ozbiljnije opremanje penjališta bilo dobro dobiti blagoslov nadležnih tijela. Pomalo razočarani ipak nismo odoljeli, suzdržano smo virnuli niz rub impresivne južne litice visoke oko 100tinjak metara i zaista se uvjerili da su tamo Eleonorini sokoli (Falco Eleonorae) pravi gazde i da će ta stijena ostati ipak samo za njih. Veličanstvenost takvih staništa i susret s ljepotom tih fascinantnih, za ovaj arhipelag endemskih letača, ne ostavi nimalo prostora želji da se po njihovom domu ide verati. 

No to nas nije pokolebalo i nastavili smo istraživati ostale penjačke kapacitete otoka, poput DWS (Deep Water Solo) lokacija koje su se zaista pokazale kao jedna od glavnih penjačkih atrakcija otoka. No na jednom takvom istraživanju zapadne obale otkrivamo interesantnu vertikalnu i mjestimično previsnu stijensku barijeru iznad uvale Potok, visoku do 20-tak i dugačku gotovo 100 metara. Raznolikost i ljepota linija nas je na prvu osvojila i ostatak naših dana bio je posvećen krčenju pristupnih puteva, penjanju “trad” linija i top rope izviđanju budućih spitanih linija….

U uvali Potok, zadržali smo se tri dana. Najprije smo prokrčili prolaz do podnožja i vrha stijene, snimili stijenu, zatim smo penjali različite netaknute linije koje su nam odozdo izgledale izazovno, ali izvedivo. Neke od njih pružale su nebrojene mogućnosti za klasična (“trad”) osiguranja, dok su druge, iako penjački gledano vrlo zgodne, bile bez pukotina, rupa, žljebića, drveća, i pješčanih satova, te nisu pružale mogućnost za osigurati se. Ove prve smo odlučili odozdo penjati na klasičan način i dali smo im UIAA ocjenu i ime, dok smo ove druge penjali na top rope usidreni za drveće na vrhu stijene I dali smo im samo ocjenu prema francuskoj ljestvici. Njima će ime dodijeliti i ako treba popraviti ocjenu onaj tko ih prvi popne sportski slobodno kada /ako se u budućnosti dobije dozvola za opremiti to penjalište spitovima. 

A povodom 70. obljetnice od osnivanja našeg društva, jedan od ljepših TRAD smjerova, koji je popeo i Dado Mesaric, prigodno smo nazvali HPDZ 70.

DWS lokacije se može naći na niz mjesta duž stjenovite obale otoka, dok se u sjevernom dijelu može naći pravi eldorado previsnih klifova.

Iako je Biševo relativno mali otok, ipak je dovoljno velik i vrlo stjenovit, da tjedan dana boravka tamo nije puno za temeljito penjački istražiti cijelo područje.

Sve sto smo istražili u sklopu ove male ekspedicije, pješice, kajakom ili dronom, postaje dio malog penjačkog vodiča. Osim opremanja penjališta u uvali Potok, istraživanje kajakom nam je otkrilo još jednu interesantnu stijenu na sjeveru otoka, tako da se veselimo brzom povratku!

Bernard Bregar Natasa Petrin Vladimir Mesaric Valent Balun Ira Bulic Stjepan Tafra Rene Lisac Tin Cvitković i Iva Božić