Uskršnji vikend je bila savršena prilika za veliko DA na poziv Tene Rebernjak, certificirane Yoga učiteljice i Stjepana Tafre, domaćina Biševo Artist Residency. Iz Zagreba smo Izabela Marić (Verbasana Yoga) s pesicom Tarom i Svemir Vranko (Greenergo udruga) krenuli oko 3 ujutro kako bi preko stanke u Kninu stigli na splitsku tržnicu, gdje smo povrćem popunili već ionako teške torbe za produženi vikend, i stigli na trajekt za otok i mjesto Vis. 

Nakon dvoiposatne plovidbe starogrčka Issa nas je dočekala ispunjena Suncem i savršenom čistoćom trgova i ulica i poklonila nam uvid u lokalni jezik ljubaznih stanovnika Visa i razgovore o svakodnevnim anegdotama. Mjesto Vis je svijet u malom, sa svojim osnovnom i srednjom školom i brodskim vezama za Split omogućuje cjelogodišnji boravak obiteljima na ovom otoku heroju. 

Put za Komižu je bio rizičan trenutak, jer nažalost, kao i u drugim dijelovima lijepe naše, psima nije dozvoljen ulazak u autobuse. Riskirajući karijeru ljubazni vozač nam je ipak dozvolio da Tara nađe svoje mjesto pod našim nogama i preko zavojite ceste kroz vinorodna polja pred nama se otvorio pogled na Komižu i otok Biševo.

Komiža nas je prigrlila i osvojila uličicama od kamena, plažom od oblutaka uz prastaru crkvu na sjeveru sela i prirodnim vulkanskim fenomenom raznobojnih stijena. Pogled s vulkanskog brda na kojem je naporom Benediktinaca nastala crkva Sv. Nikole obogaćen je harmoničnim zvukom zvona s njenih tornjeva. Naš domaćin je bila Domina Tafra koja nam je svojim pričama o ljudima i događajima u Komiži otvorila uvid u povijest i duše koje su održale i oplemenile ovo na Visu zapadno položeno mjesto.

Ujutro nam je naša domaćica skuhala kavu, pogledala kroz prozor i rekla: „Evo stvari već idu na prugu, možemo i mi lagano krenuti.“ Mi smo u čudu tražili tračnice, vagone i lokomotivu, al zaludu, jer pruga je u Komiži brod „Sveti Salvestar“ koji povezuje Komižu i mjesta na otoku Biševo. A ista pruga nam je bila odmah ispod prozora s kojeg puca pogled na komišku rivu prepunu palmi.

Porat je zadnja stanica na Biševu. Tu su nas dočekali Tena i Stipe s tradicionalnim simbolom muškosti – kariolom. Svaka kariola ima svoje značajke, neke rupe od hrđe, neke bolje zimske gume od motora Vespe, a neke vuku u stranu, al sve služe istoj svrsi – olakšati leđa putnika i prevesti vrijedne namirnice i stvari.

Stipe je iskoristio prugu da obavi bitne stvari u Komiži, a Tena nas je povela prema obližnjem rtu, prema stijenama u koje su ukopane topovske bitnice i s kojih pogled seže preko otoka Kamnika i Sveca prema otvorenom moru i Italiji.

Još jedna otkrivena tajna je plaža trikiznog dna skrivena od pogleda mogućih prolaznika koja poziva na odbacivanje odjeće i uranjanje u osvježenje neptunovog carstva.

Tena nas je uputila u tajne branja šparoga koje su svakodnevno obogaćivale naše obroke, a iskusili smo i berbu artičoka koje su ravno iz vrta prugom krenule za Komižu. 

Po povratku s Komiže, pridružio sam se Stipi u krajobraznom oblikovanju prostora. Cilj napornog odvajanja stijene i kamenja i prosijavanja plodne zemlje je ukrotiti okomitost stijene i divljeg raslinja prema terasama na kojim već grane Suncu protežu višnje, smokva, kumkvat i masline. Također na isti način je hladovina najvišeg bora postala krov yoga shale na kojoj su Tena i Izabela odvodile online radionicu treće čakre kao dio ciklusa od 7 radionica čakri.

Dok su Izabela i Tena vodile yogaonicu, Stipe me poveo u brdo prema mjestu gdje bi trebali biti ostaci dvije helenističke vile rustike. Godinu dana prije je na tom mjestu bio arheološki tim u potrazi za vrijednim ostacima i već sama ta činjenica budi maštu pa sam na tu temu napisao pjesmu:

Porat (Biševo)

Tragovi grčkih stopa
Između šparoga i kapara
Tko je taj zaljubljeni evzon*
Koji je posadio ciklame
I plave pimpernele**
Slijedeći stope grčke plemkinje
Do vinograda ispod njene vile rustike.

Dolje u moru i na pješčanoj plaži 
Povijest tisućljeća živi i sad
Okamina školjke, mletačka lula
I metak engleskog vojnika
Žive oblik uz oblik i ne priznaju sat.

Gore u visini, raširenih krila
Eleonorin sokol*** nadzire carstvo
Zelenih, žutih i crno bijelih ptica.
A ispod krovova i terasa
Štitova od moćnog Sunca
Miris juhe od buče i quicha od šparoga
Privlači sretne ljude.

evzon* - helenistički vojnik pješak

plave pimpernele** - mediteranski sitni plavi cvijet

Eleonorin sokol*** - biševski: hmanza, letimir

Biševo nas je začudilo i oduševilo biljnom raznolikošću i prirodnim fenomenima. Stipe nas je poveo u brdo gdje nam je pokazao terase eolskog pijeska iz ledenog doba. Uvidom u stanje terena složili smo se da bi trebalo napraviti studiju i akciju popravke i podizanja kamenih zidova kao zaštitu od erozije.

Izabela je samostalno vodila dvosatnu radionicu za američke polaznike yoge na stolici (chair yoge) koje je okupila Tatjana Matejas – Tajči, a koja živi u Nashville, Tennesee. 

Kako je Izabeli bio rođendan Tena ju je i sve nas iznenadila izuzetnim brunchom  i slasnom veganskom tortom od batata.

Na uskršnje jutro smo posjetili selo Nevaja u kojoj je naša prijateljica Lada živjela 10 godina. Nakon slavljenja Uskrsa pjesmom u crkvi Sv. Silvestara posjetili smo Ninu i Juricu i kušali njihov vrhunski proizvod Vivi na bazi biševskog crnog vina i listova višnje. Također probali smo čudesni originalni otočki dvopek koji su ribari nosili na Palagružu i koji ima je trajao mjesec dana.

Tena i Izabela su također radile na razradi programa Yoge za trudnice za koji su snimile tri promo videa s divnim pogledom na plažu Porata.

Predzadnje jutro su na prakiralište istovarene grede za buduće brajde kivija i vinove loze i dva kontejnera za vodu. Bila je prava avantura i izazov za tijelo i psihu prenijeti taj materijal do biševske umjetničke rezidencije, a u zadnjim fazama su u prenošenju kontejnera za vodu za napajanje maslina Stipi i meni pomogle Izabela (snagom yoga mišića)  i Tena (snagom moralne podrške jer je u šestom mjesecu trudnoće).

I dok je vani bjesnila bura mi smo se skutrili unutra za video i audio editing, dogovore i planiranje i pisanje dnevnika.

Uskršnji vikend je bio radni. Ispucale suhe ruke, preplanula lica, bolna leđa i izranjavane noge svjedoci su intenziteta bivanja koje nosimo sa sobom, nazad u užurbanu „civilizaciju“ u kojoj bjesni rat za dobra koje na otoku Biševu priroda sama daje. A iza nas ostaju posađena maslina, bezuba mačka Parakunka, vječni prijatelji i pijesak plaže šiban burom.

Svemir Vranko