Suhozidna gradnja odlikuje se gradnjom u kamenu bez korištenja vezivnog sredstva. Ono se odnosi na zidanje lomljenim kamenom s minimalnom  ili bez obrade. Svrha suhozidne gradnje prilagođavanje je krajobraza životnim potrebama i poljoprivredi na održiv način. Rezultat su održivog odnosa čovjeka s prirodom koji je za potrebe kultiviranja koristio materijale iz neposredne okoline za njegov razvoj – pretežito kamen. Takav oblik kulturnog krajobraza pokazatelj je tradicije neke zajednice i društvenih prilika.

Na ogoljenom kršu, suhozid je nezamjenjiva manualna tehnika za izradu zaklona, putova i prepreka, a posebice za prilagodbu kamenitih terena poljodjelstvu. Najveći dio gradnje u načelu odvija se u prvim i radno najintenzivnijim fazama zaposjedanja novog zemljišta – prilikom ograđivanja, oslobađanja zemlje od kamena, izvedbe terasa, te izrade jednostavnih kamenih zaklona za privremeni boravak. U kasnijoj eksploataciji lokacije, umijeće se koristi za održavanje i popravak građevina, pohranu viška kamena koji obradom izlazi iz zemlje, funkcionalne preinake i slično. 

Pristava je podzid čija je primarna funkcija spriječiti urušavanje zemlje na nagnutom terenu. Ugrađena je u teren tako da ima samo jedno lice, najčešće sa otklonom od vertikale radi stabilnosti, pogotovo ako se radi o višem zidu. Pristava može završavati na koti višeg terena ali može imati i nadozid, završetak. U lokalnom govoru podzid u užem smislu riječi zapravo je sekundarni zid koji svojom masom u temelju pridržava pristavu. Najviše pristava nalazimo prema rubovima polja gdje se teren počinje uspinjati pa je formiran blago terasasti krajolik. U takvim situacijama nalazimo detalje poput konzolnih kamenih skala koje povezuju primjerice dvije terase maslinika. Kamenje korišteno za skale mora biti pločasto izduženo kako bi imalo dovoljno oslonca unutar zida i adekvatnu širinu gazišta izbačenu na lice zida. Stubište može biti izvedeno i na način da su linije zida na mjestu stubišta tlocrtno izmaknute za širinu kraka pa je konstrukcija stuba jednostavnija. U nedostatku kamenih skala, preko suhozida se prelazilo drvenim širokim ljestvama.

Pristava je morala zadržati zemlju, ali biti vodopropusna. Ako se pokazalo da je potrebno ostvariti dodatnu propusnost za vodu, zidalo se na kant ili na libre. Osim toga, u ziđu često nalazimo manje odvodne otvore.

Uz i između pristava često nalazimo kanal ili fošu, razdjelnicu između poljoprivrednih zemljišta, koja je imala dvostruku namjenu – prikupljanja ocjednih voda i kontrole da korijenje maslina ne bi probijalo s jedne parcele na drugu. Obzidavanje kanala je također jedna od temeljnih funkcija podzida kao suhozidne strukture.

Svi navedeni oblici terasa imaju svrhu prostorno distribuirati sediment (radi plodnosti tla), olakšati prodor korijenja (posebno stabala maslina, pomoću vlage iz vapnenca), reducirati nagib brda, povećati apsorpciju kišnice i kontrolirati eroziju tla. Tipologija terasa ovisi o morfološkim svojstvima zemljišta, a često se pojavljuju na tlu građenom od vapnenca i lapora. Svrha terasa ista je u svim kulturama Sredozemlja, bilo da su na Kreti, u Grčkoj ili na Biševu, ali postoji znatna razlika u količina rada i energije potrebnih za njihovu izgradnju.